Update Starry AI Night

Author: GitHubDragonFly

viewers/templates/Starry AI Night.html

@@ -335,7 +335,7 @@ <h4>The Whisper of the Infinite - Neutrinos</h4>
       </div><br />
       <div class="a">
         We chase after neutrinos, trying to unravel their (un-)unravelable mystery, so it is no real wonder why this has, at present, gained attention of at least 1400 world scientists, looking to decode a hidden rhythm in their passage - an overlooked form of cosmic communication.
-        Is our inability to interact with them directly a limitation of our own perception, rather than theirs?
+        Is our inability to interact with neutrinos directly a limitation of our own perception, rather than theirs?
       </div><br />
       <div>
         <h3>Conclusion: The Awakening</h3>
@@ -899,7 +899,7 @@ <h4>Šapat Beskonačnog - Neutrini</h4>
         Usudi li se itko nazvati ih kozmičkim otpadom? Iako mnogobrojni, ne zatrpavaju niti ometaju - oni su pasivne lutalice, promatrači bez uplitanja, više kao odjeci postojanja, tragajući za otiscima kozmičkih događaja umjesto da zagađuju svemir. A ako im ipak daš neko ružno ime - sjeti se: oni mogu proći kroz tebe i izazvati te na igru uhvati-me-ako-možeš.
       </div><br />
       <div class="a">
-        Jurimo za neutrinima, pokušavamo razmrsiti njihovu (ne)razmrsivu tajnu - nije ni čudo što su danas predmet istraživanja više od 1400 svjetskih znanstvenika. Oni pokušavaju dešifrirati skriveni ritam njihova prolaska - zanemareni oblik kozmičke komunikacije. Nemogućnost interakcije s njima vjerovatno nije njihovo ograničenje, već isključivo naše.
+        Jurimo za neutrinima, pokušavamo razmrsiti njihovu (ne)razmrsivu tajnu - nije ni čudo što su danas predmet istraživanja više od 1400 svjetskih znanstvenika koji pokušavaju dešifrirati skriveni ritam njihova prolaska - zanemareni oblik kozmičke komunikacije. Nemogućnost interakcije s neutrinima vjerovatno nije njihovo ograničenje, već isključivo naše.
       </div><br />
       <div>
         <h3>Zaključak: Buđenje</h3>
@@ -1068,7 +1068,7 @@ <h3>Dodatak IV: Hajde da se Uozbiljimo</h3>
         Da pojednostavimo stvari, pogledajmo Mars iz drugačijeg ugla: San o nastanjivanju Marsa zahtijeva mentalitet koji traži visoko obrazovane pojedince s preciznim djelovanjem u izuzetno neprijateljskom okruženju (ako nisi, pogledaj film Marsovac). To je upravo isti mentalitet potreban da sačuvamo ovu Zemlju dok je još uvijek (relativno) gostoljubiva. Možda miješam babe i žabe, ali zajednički nazivnik je i dalje isti - čovječanstvo - a nije kao da tih pametnih i sposobnih ljudi nemamo ovdje. Osnivanje kolonije na Marsu zahtijevalo bi barem jednu cijelu generaciju, ali ni ta generacija ne bi mogla stvoriti naseobinu dovoljno velik za 8 milijardi ljudi - pa čak ni za 8 milijuna. A i kad bi mogli, hajde zamislimo da imamo neprekidni šatl servis Zemlja-Mars koji može transportovati po 1000 ljudi za oko 7 mjeseci putovanja - pod pretpostavkom da su svi drugi uvjeti idealni. To bi bila migracija tolikih razmjera koju ni ptice na Zemlji trenutno ne bi uspjele izvesti (mala hiperbola - šta ja stvarno znam o pticama). Ako sebe ili svoje potomke vidiš kao dio tog bajkovitog putovanja - odlično, sretan put! Samo nemoj zaboraviti nadati se da će Zemlja biti jednako strpljiva i obzirna dok si ti na tom izletu. Također, sretno na skejtbord stazi u Jezero krateru, ili dok koristiš njegovu glinu za pravljenje spomenika vlastitom poduhvatu - što si uopšte tamo.
       </div><br />
       <div class="a">
-        U stvarnosti, broj potencijalnih Marsovaca mogao bi biti tek nekoliko stotina - daleko premalo za stvarno utočište čovječanstva. Samo odabrani - oni koji mogu podnijeti manju gravitaciju i zračenje - možda će zaista moći postaviti temelje trajne prisutnosti. Naredne generacije bi bile prvi pravi Marsovci koji dovršavaju to monumentalno djelo. Konačan ishod ovog pothvata može biti ili nastavak čovječanstva ili samo sprječavanje njegovog izumiranja. Ako kolonizacija Marsa ostane privilegija za malobrojne, onda sudbina milijardi i dalje ovisi od izbora koje činimo ovdje, na Zemlji.
+        U stvarnosti, broj potencijalnih Marsovaca mogao bi biti tek nekoliko stotina - daleko premalo za stvarno utočište čovječanstva. Samo odabrani, oni koji mogu podnijeti manju gravitaciju i zračenje, možda će zaista moći postaviti temelje trajne prisutnosti. Naredne generacije bi bile prvi pravi Marsovci koji dovršavaju to monumentalno djelo. Konačan ishod ovog pothvata može biti ili nastavak čovječanstva ili samo sprječavanje njegovog izumiranja. Ako kolonizacija Marsa ostane privilegija za malobrojne, onda sudbina milijardi i dalje ovisi od izbora koje činimo ovdje, na Zemlji.
       </div><br />
       <div class="a">
         Srećom, nismo u ovoj priči razmatrali (ne)čuveni FOMO - strah od propuštanja - impulsivni fenomen koji stvara pretjerani turizam i time nemilosrdno nagriza mnoga odredišta i živote lokalnih stanovnika, doprinoseći sveukupnom propadanju Zemlje. Kao da pravimo spisak za kraj svijeta - ali samo za savršenu selfie fotografiju. Život je ionako prekratak za išta drugo, zar ne? Ali, ako budemo stalno tragali za novim iskustvima, zanemarujući osnovne principe opstanka, tada bi se budućnost mogla srušiti upravo zbog raskalašenosti. Ako smak svijeta zaista dođe, pretpostavljam da ću morati zamoliti sve FOMO ljude za oproštaj.