Update Starry AI Night

Author: GitHubDragonFly

viewers/templates/Starry AI Night.html

@@ -1065,13 +1065,13 @@ <h3>Dodatak IV: Hajde da se Uozbiljimo</h3>
         Degradacija Zemlje se ubrzava, dok se naši dosezi na Marsu još svode na sondiranje - ko će onda pobijediti u toj "trci"? Da li mi zapravo jurimo - ne ka spasenju - nego ka promašenim prioritetima? Da li je naša čežnja za dalekim svjetovima samo odjek zanemarivanja koje širimo iz svog zaboravljenog doma? Evo šta kaže Copilot AI: "Dakle, u toj 'trci', degradacija trenutno pobjeđuje jer se dešava ovdje i sada, dok je san o Marsu još uvijek teorijski. Ako čovječanstvo ne stavi obnavljanje Zemljine ravnoteže na prvo mjesto, Mars će ostati nedostižna težnja a ne stvarno utočište."
       </div><br />
       <div class="a">
-        Da pojednostavimo stvari, pogledajmo Mars iz drugačijeg ugla: San o nastanjivanju Marsa zahtijeva mentalitet koji traži visoko obrazovane pojedince s preciznim djelovanjem u izuzetno neprijateljskom okruženju (ako nisi, pogledaj film Marsovac). To je upravo isti mentalitet potreban da sačuvamo ovu Zemlju dok je još uvijek (relativno) gostoljubiva. Možda miješam babe i žabe, ali zajednički nazivnik je i dalje isti - čovječanstvo - a nije kao da tih pametnih i sposobnih ljudi nemamo ovdje. Osnivanje kolonije na Marsu zahtijevalo bi barem jednu cijelu generaciju, ali ni ta generacija ne bi mogla stvoriti naseobinu dovoljno velik za 8 milijardi ljudi - pa čak ni za 8 milijuna. A i kad bi mogli, hajde zamislimo da imamo neprekidni šatl servis Zemlja-Mars koji može transportovati po 1000 ljudi za oko 7 mjeseci putovanja - pod pretpostavkom da su svi drugi uvjeti idealni. To bi bila migracija tolikih razmjera koju ni ptice na Zemlji trenutno ne bi uspjele izvesti (mala hiperbola - šta ja stvarno znam o pticama). Ako sebe ili svoje potomke vidiš kao dio tog bajkovitog putovanja - odlično, sretan put! Samo nemoj zaboraviti nadati se da će Zemlja biti jednako strpljiva i obzirna dok si ti na tom izletu. Također, sretno na skejtbord stazi u Jezero krateru, ili dok koristiš njegovu glinu za pravljenje spomenika vlastitom poduhvatu - što si uopšte tamo.
+        Da pojednostavimo stvari, pogledajmo Mars iz drugačijeg ugla: San o nastanjivanju Marsa zahtijeva mentalitet koji traži visoko obrazovane pojedince sposobne da djeluju precizno u izuzetno neprijateljskom okruženju (ako nisi, pogledaj film Marsovac). To je upravo isti mentalitet potreban da sačuvamo ovu Zemlju dok je još uvijek relativno gostoljubiva. Možda miješam babe i žabe, ali zajednički nazivnik je i dalje isti - čovječanstvo - a nije kao da tih pametnih i sposobnih ljudi nemamo ovdje. Osnivanje kolonije na Marsu zahtijevalo bi barem jednu cijelu generaciju, ali ni ta generacija ne bi mogla stvoriti naseobinu dovoljno velik za 8 milijardi ljudi - pa čak ni za 8 milijuna. A i kad bi mogla, hajde zamislimo da imamo neprekidni šatl servis Zemlja-Mars koji može transportovati po 1000 ljudi za oko 7 mjeseci putovanja - pod pretpostavkom da su svi drugi uvjeti idealni. To bi bila migracija tolikih razmjera koju ni ptice na Zemlji trenutno ne bi uspjele izvesti (mala hiperbola - šta ja stvarno znam o pticama). Ako sebe ili svoje potomke vidiš kao dio tog bajkovitog putovanja - odlično, sretan put! Samo nemoj zaboraviti nadati se da će Zemlja biti jednako strpljiva i obzirna dok si ti na tom izletu. Također, sretno na skejtbord stazi u Jezero krateru, ili dok koristiš njegovu glinu za pravljenje spomenika vlastitom poduhvatu - što si uopšte tamo.
       </div><br />
       <div class="a">
         U stvarnosti, broj potencijalnih Marsovaca mogao bi biti tek nekoliko stotina - daleko premalo za stvarno utočište čovječanstva. Samo odabrani, oni koji mogu podnijeti manju gravitaciju i zračenje, možda će zaista moći postaviti temelje trajne prisutnosti. Naredne generacije bi bile prvi pravi Marsovci koji dovršavaju to monumentalno djelo. Konačan ishod ovog pothvata može biti ili nastavak čovječanstva ili samo sprječavanje njegovog izumiranja. Ako kolonizacija Marsa ostane privilegija za malobrojne, onda sudbina milijardi i dalje ovisi od izbora koje činimo ovdje, na Zemlji.
       </div><br />
       <div class="a">
-        Srećom, nismo u ovoj priči razmatrali (ne)čuveni FOMO - strah od propuštanja - impulsivni fenomen koji stvara pretjerani turizam i time nemilosrdno nagriza mnoga odredišta i živote lokalnih stanovnika, doprinoseći sveukupnom propadanju Zemlje. Kao da pravimo spisak za kraj svijeta - ali samo za savršenu selfie fotografiju. Život je ionako prekratak za išta drugo, zar ne? Ali, ako budemo stalno tragali za novim iskustvima, zanemarujući osnovne principe opstanka, tada bi se budućnost mogla srušiti upravo zbog raskalašenosti. Ako smak svijeta zaista dođe, pretpostavljam da ću morati zamoliti sve FOMO ljude za oproštaj.
+        Srećom, nismo u ovoj priči razmatrali (ne)čuveni FOMO - strah od propuštanja - impulsivni fenomen koji stvara pretjerani turizam i time nemilosrdno nagriza mnoga odredišta i živote lokalnih stanovnika, doprinoseći sveukupnom propadanju Zemlje. Kao da pravimo spisak za smak svijeta - ali samo za savršenu selfie fotografiju. Život je ionako prekratak za išta drugo, zar ne? Ali, ako budemo stalno tragali za novim iskustvima, zanemarujući osnovne principe opstanka, tada bi se budućnost mogla srušiti upravo zbog raskalašenosti. Ako smak svijeta zaista dođe, pretpostavljam da ću morati zamoliti sve FOMO ljude za oproštaj.
       </div><br />
       <div class="a">
         Iskreno govoreći, i pored tolikog znanja koje nam je dostupno i tolikog broja stručnjaka koji budno prate degradaciju Zemlje, koja se ionako već dešava i jasno je vidljiva kroz hladne naučne činjenice, kakav stvarni uticaj možeš imati ti kao prosječan čovjek, osim svog dnevnog rituala recikliranja, odlaganja otpada i sličnog? Čak i najbistriji umovi, naoružani podacima, predviđanjima i modelima, često samo promatraju umjesto da sprečavaju, analiziraju umjesto da preokrenu stanje. Nauka može upozoravati, ali nezna kako da interveniše u razmjerama potrebnim da zaustavi propadanje Zemlje. Ljeto 2025 već sada djeluje kao kandidat za nove talase razornih šumskih požara, poplava, suša, uragana i tornada - kao da sve to nismo već gledali prošle, pretprošle... godine. Sva naša "pripremljenost" uglavnom se svodi na evakuacije, koje su i same često disfunkcionalne. Izvodite zaključke sami u godinama koje dolaze.